Corona-virus: neizvjesnost, strah, gubitak kontrole i još ponešto

Volonterka Ambidekster kluba, savjetodavna terapeutkinja Armela Gradac, napisala je jedan predivan i ohrabrujući tekst!

 

Dragi korisnici Centra za mlade grada Zagreba,

od danas su školarci i studenti „službeno“ doma, nastava se prati preko televizije ili online, ako imate sreće da se uopće uspijete ulogirati jer se  Carnetov sustav  jedva drži na nogama; možda  je to i dobro, nema internetske veze, nema obaveze- kao  sve, kako se uzme, zar ne?

Za neke ovaj nalog, da se ostane u vlastitim domovima, može biti zastrašujući ili postati okidač za razne druge scenarije, za one druge pak, ovo povlačenje je baš ono što im je trebalo, dozvola za lijenost i izolaciju od socijalnih kontakata. Neki ljudi od silnih druženja ne stignu dovesti u red ni svoje sobe, pernice, živote, često se opravdavajući time, kako „ionako nemam kontrolu nad svojim životom, pa što bude bit će“. Možda bi ovakvi među nama upravo sada mogli sjesti u svoja četiri zida, unutar vlastitog „kreativnog kaosa“ i suočiti se s onim što zapravo žele, a što to u vlastitim životima pokušavaju izbjeći.

Razmišljajući o ovoj situaciji, krenimo od pojma „neizvjesnost“…

Čujem kako ljudi govore „ma, najviše me plaši ta neizvjesnost.“. Ima smisla, ako uzmemo u obzir kako naš mozak voli predvidljivost, boji se promjene. Čim nije siguran u ishod, tu nesigurnost prevodi u negativan scenarij što u našem limbičkom sustavu proizvede žestok odgovor -anksioznost, paniku, počne zvoniti „spasi se, smisli rješenje“. Tada pomislimo, ako se pripremim na najgori mogući ishod, bit ću spremniji kad to najgore zaista dođe, manje će boljeti. Istina je, nažalost, da kad teška vremena dođu, jednako boli, pripremili se mi ili ne- možemo samo biti iscrpljeniji od tjedana prethodne brige; svakako više nego da smo se prethodno opuštali i bavili se onime što realno možemo učiniti više nego našim strahom.

Dragi korisnici, neizvjesnost je sastavni dio života, a ne neprijatelj kojeg se treba riješiti. Neizvjesnost je stanje koje nam je svojstveno kao stanovnicima ove planete i dijelimo ga trenutno s ostatkom čovječanstva. Nema ništa normalnije od neizvjesnosti. Kad nju prihvatite kao sastavni dio života, nastupa ooogooomno olakšanje. Ne moram sve znati, WOW! Dijelimo je i s ljudima i životinjama i biljkama ove planete. Jedna od stvari koje čovjeka razlikuju od životinje jest to da je čovjek barem svjestan svoje smrtnosti, a životinja nije ni to, dakle njezina tolerancija na neizvjesnost je još veća.

Strah

Ako te je strah, prihvati ga. Ne nasjedaj na priče, da si preosjetljiva/preosjetljiv. Suprotno od toga bi bilo da si neosjetljiva ili neosjetljiv, dakle da odbijaš osjetiti ili primijetiti, što svakako nije dobro. Strah dolazi i odlazi, i to je u redu, samo ako je neproporcionalan izvoru prijetnje postaje intruzivan i pretvara se u paniku. Što kad ga osjetiš? Prvo ga prepoznaj.  Prepoznaj da je to strah, ako je briga, prepoznaj da je briga, ako je ljutnja, onda prepoznaj da se ljutiš.

Zatim prihvati taj osjećaj. Možda ti se ne sviđa, ali to je realnost. Ništa se neće dogoditi samo zato što je on tu s tobom. Onda ga preispitaj, gdje ga u tijelu osjećaš, kojim riječima se oglašava, je li ovaj sada posljedica nekih ranijih situacija (vaše roditelje ovo podsjeća možda na njihove ratne školske dane, nekoga na strah od odlaska na operaciju i sl.). Na kraju, prekini identifikaciju s tim osjećajem – ti nisi samo svoj strah, briga, ljutnja; ti nisi slab/ slaba, oštećen/ oštećena, lud/ luda, histeričan/histerična jer se bojiš, ti nisi predodređen „da ti se nešto dogodi jer  sam sebi  strahom to prizivaš.“; nema šanse, ti s i ti, kompleksno ljudsko biće, a strah je osjećaj; da, intenzivan, da, neugodan, ali samo osjećaj…a, glavno obilježje osjećaja jest da dođu i prođu.

Gubitak kontrole

Ne izaziva samo strah od epidemije kao takve negativna osjećanja. Monogima je od bolesti teži gubitak kontrole. I zamislite sada, nema faksa, nema škole, raspored je sada neki totalno drugačiji ili nikakav, mislim na onaj esencijalni, dnevni raspored, ne samo akademski/ školski/radni; kafići rade ili ne rade, ne znaš je li prehlada, sinusi ili korona, što smijem što ne smijem….svatko ima svoju vrstu zabrinutosti. Tko voli kontrolu, nije mu lako. Jer: Tko voli kontrolu, boji se promjena-za nju/njega promjena može značiti samo „na gore“. Ali evo, ovo je pravo vrijeme da se odmorite od kontrole, zaista sad smijete, možete, trebate. Neće trajati vječno. Naš mozak je itekako adaptivan i fleksibilan pa tako smo i razvili inteligenciju. Uostalom, sigurno imate i dokaz in vivo da promjena katkad donese i dobro. Npr. novi profesor, bolje ocjene, novi igrač bolje rezultate, novi puder, bolja šminka, ma ima ih koliko hoćete…

Ono što je važno za vas koji „sve volite imati pod kontrolom“ (stavila sam u navodne znake jer i vi i ja znamo kako je to nemoguće!!!), jest da si na glas kažete: Trenutno ne mogu puno, ali itekako mogu vladati svojim prvim sljedećim korakom!!! Moćno, zar ne? Npr.idem oprati ruke. Idem sad pročitati dvije stranice udžbenika. I samo to, ni više ni manje. Kontrola postoji, ali ne ona „sveznajuća i svemoguća“. Takva kontrola opterećuje.

I još par savjeta, nek se nađe…

Informiraj se samo preko pouzdanih izvora npr. Ministarstva zdravlja ili Svjetske zdravstvene organizacije.

Ograniči vrijeme koje provodiš baveći se (pritom mislim i razmišljajući) ovom temom. Npr. pročitat ću vijesti o koroni. Stop. Proćaskat ću na wapp grupi o tome deset minuta, zatim stop za danas.

 

I nešto od mističnog pjesnika Rumija, što mi tako dobro sjeda na ovu temu, jer i u kolektivnoj nedaći, mi smo svi individualci:

„Stupanj razumijevanja jer različit kod svakoga. Ono što ti ja hoću reći, vrijedi samo onoliko koliko ti možeš shvatiti.“

 

Armela Gradac je savjetodavna terapeutkinja, završila je dječju i adolescentnu integrativnu psihoterapiju. Ima svoju privatnu praksu od nedavno, ali volontira već godinama, što u Ambidekster klubu, što u Centru za mlade jer vjeruje da mladima mora biti dostupna pomoć neovisno o financijskoj situaciji njih ili njihovih roditelja. To radi za dušu, za novac sa dušom radi u jednoj zagrebačkoj gimnaziji.

Scroll to Top