Isabel Vidoni o percepciji LGBTIQ+ zajednice

U povodu Međunarodnog dana borbe protiv homofobije, bifobije i transfobije 17. svibnja, proveden je intervju s Isabel Vidoni, članicom udruge Za-Pravo. Za-Pravo je studentsko-nastavnička udruga osnovana na Pravnom fakultetu u Zagrebu, koja promiče prava i vidljivost LGBT+ zajednice. Udruga provodi razne aktivnosti, od organizacije konferencija i edukacija za studente_ice, pa do provođenja grupi podrške za LGBTIQ+ mlade osobe. Jednom mjesečno organiziraju tzv. ”Qrug” (peer to peer grupu podrške) i ”Otvoreni Qrug” (sigurno i podržavajuće mjesto druženja mladih). Više informacija o Qrugu mogu se naći na Facebook ili Instagram profilu.

Misliš li da se stavovi prema LGBT+ osobama mijenjaju, i ako da, na koji način?

Općenito,  percepcija javnosti o LGBTIQ+ osobama polako se mijenja nabolje. Međutim, postoje dijelovi LGBTIQ+ zajednice koji se kreću zaista prihvaćati, dok s druge strane postoje dijelovi zajednice koji se još uvijek samo toleriraju. Primjerice, transfobija i neprihvaćanje rodno varijantnih osoba manifestiraju se i dalje u obliku govora mržnje, diskriminacije i širenja netočnih informacija s ciljem zastrašivanja javnosti. Tužno je što se i danas odnos prema pravima marginaliziranih  skupina kao što je LGBT+ zajednica smatra ”stavom”. Ljudska prava ne smiju biti temelj rasprave bazirane na osobnim uvjerenjima. Stoga je nužno da kao društvo nastavimo s edukacijom i podizanjem svijesti o LGBTIQ+ pitanjima te radimo na stvaranju otvorenog i potpuno inkluzivnog društva, bez iznimaka.

 

Misliš li da je potrebno obilježavati ovaj dan? Zašto je on bitan?

Obilježavanje Međunarodnog dana borbe protiv homofobije, bifobije i transfobije može nam poslužiti kao prilika da podignemo svijest o problemima s kojima se LGBTIQ+ osobe konstantno susreću. Problemi sežu od onih svakodnevnih, kao što je npr. diskriminacija prilikom zaposlenja, do onih sustavnih odnosno ukorijenjenih u naše društvo i pravni sustav. Obilježavanjem ovog dana pozivamo na solidarnost i rješavanje tih problema. On također pruža mogućnost saveznicima LGBTIQ+ zajednice da progovore protiv homofobije, transfobije i bifobije, pozovu na poduzimanje konkretnih koraka prema postizanju ravnopravnosti te podignu svijest o važnosti obrazovanja i stvaranju društva u kojemu svatko može živjeti bez diskriminacije i predrasuda.

 

Zašto misliš da je potrebna podrška LGBT+ osobama, posebice mladima?

Podrška je od iznimne važnosti za LGBTIQ+ osobe, posebno mlade, zbog visoke stigmatizacije LGBTIQ+ zajednice. LGBTIQ+ mladi često se osjećaju usamljeno i izolirano zbog percepcije njihove seksualne orijentacije i rodnog identiteta kao nečega ”pogrešnog” i ”devijantnog” od strane društva u kojem odrastaju. Takvi osjećaji za posljedicu imaju veći rizik od razvijanja određenih mentalnih bolesti, kao i internaliziranu homofobiju. Manjinski stres, pojam koji obuhvaća navedene osjećaje i njihove posljedice, kojeg doživljavaju LGBTIQ+ osobe još uvijek je nešto o čemu se dovoljno ne govori. Kada LGBTIQ+ (mlada) osoba odluči potražiti pomoć u trenutku kada osjeti da joj je potrebna, najčešće ne zna kome se može obratiti.

 

Imaš li neku poruku za mlade koji tek otkrivaju sebe, a boje se reakcija i mišljenja drugih?

Moja poruka za mlade koji se tek otkrivaju je da nisu sami, iako se možda tako čini. Homofobija i transfobija u našem društvu ponekad su glasnije od prihvaćanja, no ima nas puno više koji razumiju i poistovjećuju se s onime kroz što mladi prolaze. Najvažnije je vokalizirati svoje osjećaje i podijeliti ih s onima s kojima se osjećamo sigurno da to možemo. Također bih voljela reći da ne postoji ispravan ili pogrešan način na koji se osjećaju i identificiraju, te da im prilikom otkrivanja svoje seksualnosti ili identiteta bude prioritet prihvaćanje sebe od strane sebe, a ne drugih. Vlastita dobrobit i sigurnost najvažnije su u ovome procesu.

 

Napisala Klara Juranović, volonterka Centra za mlade Zagreb.

Scroll to Top